Leto je i brojna dece će dolaziti pedijatru sa bolom u uhu zbog plivanja u ne baš čistoj vodi bazena ili u otvorenim vodama poput jezera ili zaliva.
Da li je upala uha koja nastaje od ulaska prljave vode u uho ista kao i ona koju deca dobiju kad su kijavičava? Plivačko uho je infekcija koja se razlikuje od infekcije srednjeg uha koja je karakteristična za jesenje zimski period kada su česte infekcije disajnih puteva. Plivačko uho je upala kože koja oblaže spoljašnji ušni kanal i najčešće se javlja kod starije dece i tinejdžera. Infekcija srednjeg uha (otitis media) se događa iza bubne opne (bubna opna je membrane kojoj se završava spoljašnji ušni kanal) i su najčešća je kod odojčadi i mlađe dece. Da li upala spoljašnjeg ušnog kanala, ili kako se još naziva ‘’plivačko uho’’ dobijaju samo plivači? Plivačko uho (ili otitis eksterna, upala spoljašnjeg ušnog kanala) je doblo svoje ime zbog toga što je obično uzrokovana ulaskom vode u spoljašnji ušni kanal u kome postoje dobri uslovi za razvoj bakterija. Bakterije izazivaju infekciju kože. Voda u uho dospeva iz brojnih izvora, jezera, bazena, kada, pa čak potiče I od znoja, tako da ‘’plivačko uho’’ nemaju jedino plivači. Kako dolazi do toga da voda u uhu napravi upalu? Bilo šta što dovodi do oštećenja kože stvara uslove za unos infekcije. Na primer, povreda kolena može dovesti do infekcije kože na kolenu. Treba izbegavati stavljanje bilo čega u uho uključujući i čvrste predmete za čišćenje ušne masnoće jer se može ogrebati koža spoljašnjeg ušnog kanala. Veća količina ušne masti može da ‘’zarobi’’ vodu u uhu I na taj način doprinese razvoju infekcije. Zbog toga je čišćenje ušne masti bezbednim načinom mera koja može da pomogne da do infekcije ne dođe. Kako da posumnjamo na infekciju spoljašnjeg ušnog kanala? Upala spoljašnjeg ušnog kanala može da izazove jake bolove. Počinje kao blaga iritacija ili svrab, ali bol se pogoršava ako se bolest ne leči. Bol je jača ako se povuče ušna školjka, ili prilikom udarca u prednji deo uha. Stavljanje slušalica (za muzički plejer) izaziva veliku neprijatnost, a uz to, one povećavaju rizik za ovu bolest. Ponekad se drenira bistra tečnost ili gnoj iz uha. U težim slučajevima javlja se crvenilo koje se širi na kožu oko uha i ušnu školjku, pacijent može imati groznicu i otečene limfne čvorove (žlezde) na vratu. Može se javiti vrtoglavica ili zujanje u uhu. Da li se može nešto učiniti da do ovoga ne dođe? Prevencija ove bolesti je moguća.
Kako se leči infekcija spoljašnjeg ušnog kanala?
Deca (i odrasli) sa dijabetesom ili drugim razlozima za loš imunitet su u većem riziku za bilo koju infekciju, pa i ovu.
0 Comments
![]() Mitovi i činjenice u pedijatriji MIT: DETE KOJE JE U FAZI IZBIJANJA OVČIH BOGINJA NE BI TREBALO DA PIJE ANTIBIOTIK JER ĆE ON SPREČITI IZBIJANJE BOGINJA ČINJENICA: ANTIBIOTIK, JEDNOSTAVNO, NI NA KOJI NAČIN NE UTIČE NA IZBIJANJE BOGINJA Antibiotik neće sprečiti izbijanje boginja jer su ovče boginje virusna bolest na koji on ne deluje. Ukratko- niti ometa izbijanje, niti leči- kao da dete ne uzima nikakav lek. Jednostavno je suvišan. Ako dođe do sekundarne (nadovezane) bakterijske infekcije promena na koži, antibiotik je potreban. Da do toga ne bi došlo, neophodno je održavati higijenu kože redovnim kupanjem deteta. ![]() INFEKTIVNE BOLESTI Ovče boginje (varicella) Držite dete dalje od druge dece dok se svi plikovi ne osuše i postanu ''kraste'' . To je obično najmanje 5-7 dana nakon što su se pojavile prve promene na koži. Crvene oči – akutni zarazni konjuktivitis Nema kontakta sa drugom decom sve dok postoji sekrecija iz očiju Proliv (neidentifikovan uzročnik) Nema druženja sve dotle dok bar 24 sata stolica nije normalne konzistencije. Hand, foot and mouth disease (Bolest ruku, stopala i usta) Nema drugara dok sve promene na koži ne sasuše . Vaške Ako efektivno lečenje započeto, već sledećeg dana dete može u kolektiv. Impetigo (gnojna infekcija kože) Dalje od druge dece sve dok lečenje antibioticima nije započeto. Promene na otvorenim površinama kože moraju biti prekrivene vodonepropusnom gazom. Parvovirus (eritema infekciozum ili ''Peta bolest'') Dete može odmah u kolektiv jer nije zarazno čim se osip pojavi. Roseola (exanthema subitum) Pacijent nije zarazan čim se sip pojavi. Kontakt sa vršnjacima je odmah po izbijanju osipa moguć bez rizika. Šarlah i streptokokna angina Nema kontakta bar 24 h nakon započinjanja terapije antibiotikom i sve dok se dete ne oseća dobro. Mononukleoza Sprečavanje kontakta nije potrebno, bolest jeste virusna, ali je zaraznost zanemarljiva. Grip Dete se isključuje iz kontakta sve dok ne ozdravi i dok se ne oseća sasvim dobro. Hepatitis A Sprečite kontakt deteta sa drugom decom sve dok ne dobijete medicinsku potvrdu o ozdravljenju. Hepatitis B Isključenje iz kolektiva nije potrebno. Hepatitis C Isključenje iz kolektiva nije potrebno. HIV (SIDA) Isključenje iz kolektiva nije potrebno zbog druge dece. Ovo dete se često isključuje zato što je samo podložno infekcijama koje mogu poprimiti ozbiljan tok. Šuga Kontakt se sprečava sve dok adekvatno lečenje nije započeto i još jedan dan nakon početka terapije. Lajmska bolest Izloacija nije potrebna. Dragi roditelji, ovo su samo odgovori na vaša najčešća pitanja. Nemojte samo postavljati dijagnozu! Kontaktirajte pedijatra svog deteta radi tačne dijagnoze i odgovarajućeg lečenja!. Izvor: National Health and Medical Research Council. Staying Healthy in Child Care. Preventing Infectious Diseases in Child Care, 4th edition. Endorsed December 2005. ![]() Infektivne bolesti Ako dete ima osip koji se danima šeta od glave prema trupu, guzi, nogama i rukama, ujutru se budi crvenih obraza kao da ga je neko noćas šamarao, taman kad mislite da je osip izbledeo pojavi se ponovo na licu i vratu, a koža izgleda kao geografska karta, verovatno je da je u pitanju infekcijski eritem. UZROČNIK Infekciozni eritem (poznata još i kao peta osipna bolest) infektivna je bolest laganog kliničkog toka koju uzrokuje Parvovirus B19. KO OBOLEVA? Najčešće obolevaju deca od 5 do 14 godina, a prenosi se kapljičnim putem, ali i preko krvi i krvnih derivata. KAKO SE ISPOLJAVA? Ono što je za ovu bolest karakteristično upravo je krupnomrljasti osip koji se javlja na mahove i u fazama, smješten pretežito na licu te na gornjim i donjim ekstremitetima. Kako se promjene spajaju i šire, a u središtu postaju bleđe. Dolazi do razvoja karakterističnog crteža poput zemljopisne karte ili mreže. Retko i na sluznici ždrela mogu biti prisutne tamnocrvene mrlje (enantem). KAKO SE LEČI? Lečenje u tipičnim slučajevima nije potrebno, dok mere izolacije školske dece nisu potrebne zbog lagane prirode bolesti i zbog činjenice da su deca zarazna i pre izbijanja osipa. POSTOJI LI VAKCINA PROTIV OVE BOLESTI? Ne postoji. ![]() SIMPTOMI KOJE NE SMETE IGNORISATI KOD DETETA OTOK I CRVENILO U PREDELU KOSTI IZA UŠNE ŠKOLJKE Kod deteta koje je slinavo danima, ukoliko se pojavi crvenilo i otok iza ušne školjke, potrebno je da ga ODMAH bez oklevanja odvedete lekaru jer je reč o ozbiljnoj komplikaciji infekcije gornjih disajnih puteva- otoantritisu ili mastoiditisu- upali u kosti koja zahteva hospitalizaciju i energično lečenje antibioticima. Kašnjenje u lečenju dovodi dete u rizik od ozbiljne infekcije- meningitisa, razaranja kosti (mastoidnog nastavka) i gubitka sluha. ![]() Mitovi i činjenice u pedijatriji MIT: BEBI KOJA IMA CRVENO GRLO I POVIŠENU TEMPERATURU TREBA ODMAH DATI ANTIBIOTIK ČINJENICA: BEBI KOJA IMA CRVENO GRLO I POVIŠENU TEMPERATURU NAJČEŠĆE NIJE POTREBAN ANTIBIOTIK Poznato je da su antibiotici lekovi koji deluju protiv bakterija. Najčešći bakterijski uzročnik upale guše je Beta hemolitički streptokok grupe A koji je veoma redak kod dece ispod 3 godine, a gotovo nemoguć uzročnik upale guše kod odojčeta. Ukratko: ukoliko beba nema neki drugi razlog za antibiotik (upalu uha, ili urinarnu infekciju, na primer), za crveno grlo joj sigurno NE TREBA antibiotik, bez obzira na povišenu temperaturu, jer je u pitanju virusna infekcija. ![]()
TEMA ''NAJČEŠĆE GREŠKE I ZABLUDE RODITELJA''
MISLE DA ZAGAĐENU HRANU MOGU DA PREPOZNAJU PO IZGLEDU ILI MIRISU I UKUSU Nažalost, hrana kontaminirana stafilkoknim toksinom (otrovom) ne menja organoleptička svojstva, odnosno ne menja izgled (boju) niti miris ili ukus. Ona se čulima ne može prepoznati i ne razlikuje se od nezagađene hrane. ![]()
TEMA ''NAJČEŠĆE GREŠKE I ZABLUDE RODITELJA''
MISLE DA SE KUVANJEM HRANE MOGU OBEZBEDITI OD TROVANJA Ovo je tačno kada su u pitanju bakterijske crevne infekcije. Međutim, kuvanjem se ne može sprečiti crevna intoksikacija (trovanje) stafilokoknim toksinom. Stafilokok kojim je hrana zagađena produkuje toksin (otrov) koji je TERMOSTABILAN i ne može se uništiti termičkom obradom hrane. Ukoliko je stafikokok kojim je hrana zagađena već izlučio svoj otrov u hranu, njenim prokuvavanjem ili pečenjem uništićemo bakteriju, ali ne i njen toksin koji opstaje nakon termičke obrade. ![]() Mitovi i činjenice u pedijatriji MIT: ZARAZNE BOLESTI POPUT DIFTERIJE, MALIH BOGINJA, VELIKOG KAŠLJA, DEČIJE PARALIZE SUZBIJENE SU HIGIJENOM I TO NIJE EFEKAT IMUNIZACIJE ČINJENICA: IMUNIZACIJA JE PROMENILA DVADESETI VEK! KADA BI SE UKINULA IMUNIZACIJA SVE BOLESTI OD KOJIH VAKCINIŠEMO DECU VEOMA BRZO BI UZELE SVOJ DANAK Ovo nije zabluda, na sreću, velikog broja ljudi. Ipak, zahvaljujući tome što danas doslovce svako može da se oglasi putem medija ovo je postala JEDNA OD NAJOPASNIJIH ZABLUDA jednog broja ljudi sklonih mistifikacijama. Postoje udruženja roditelja na internetu, na FB poput ''Svi mi koji ne damo da nam se deca truju vakcinama'', ili ''Stop smrti iz vakcina'' i slično. Kada bi ovakvi ''pokreti'' poprimili samo malo veće razmere, njihovi pobornici bi, nažalost kao i puno puta ranije, tek na smrtnim slučajevim dece došli do saznanja o kojima postoje svima dostupne i veoma rečite činjenice izražene brojkama. 1921. godine difterija je u USA bila jedan od vodećih uzroka smrti dece sa 206.000 oboleih i 15520 smrtnih slučajeva. Od uvođenja imunizacije do 2001, godine u USA su prijevljena samo 2 (DVA!) slučaja. U neimunizovanom delu sveta novorođenački tetanus svake godine odnese 300.000 beba i 30.000 porodilja. Tetanus je bolest za koju postoji jedna od najbezbednijih vakcina čija se efikasnost procenjuje na više od 90%. U periodu 2000–2011, zahvaljujući većem obuhvatu vakcinacije broj slučajeva malih boginja širom sveta pao je za 58%, sa 853 480 na 354 922 prijavljenih slučajeva. Broj obolelih od poliomijelitisa je pao od 350 000 slučajeva 1988 na 187 slučajeva 2012 godine i to samo u Afganistanu, Nigeriji i Pakistanu. Uprkos istim tim ''boljim higijenskim merama u dvadesetom veku'' na koje se pozivaju zagovornici ukidanja imunizacije, mi nismo mnogo učinili da se odbranimo od banalnih virusnih bolesti koje pogadjaju decu u jesenje-zimskom periodu, infektivnih proliva u letnjem periodu ili na primer protiv Hepatitisa C za koji još uvek ne postoji vakcina. Izvori: 1. CDC. http://www.cdc.gov/vaccines/vac-gen/whatifstop.htm#diphtheria 2.WHO. http://www.who.int/mediacentre/factsheets/fs286/en/ 3. http://www.who.int/immunization_monitoring/diseases/neonatal_tetanus/en/ |
![]() Dr Dragana Stamatović
pedijatar ![]() Arhiva
March 2021
Kategorije
All
|